Mjerenje
otpornosti nekog otpornika sa velikom tačnosti može se izvršiti pomoću mostova
za jednosmjernu struju i kompenzatora i to u dosta širokom području, od vrlo
malih reda , do velikih vrijednosti reda . Međutim za praktične slučajeve, pogodne su i mnoge druge
metode za određivanje vrijednosti otpornika.
Mjerenje otpornosti
pomoću voltmetra i ampermetra (U–I metoda) predstavlja pogodnu metodu
zamjerenje u području od
do
. Ova metoda zasniva se na Ohmovom
zakonu. Voltmetar i ampermetar sa otpornikom čija se otpornost Rx mjeri, mogu se vezivati na dva načina.
Bez obzira koji se
od ova dva načina koristi, dolazi do sistematske greške pri mjerenju. U slučaju
na Slici 1.a ova greška nastaje zbog toga što ampermetar mjeri i dio struje
koja prolazi kroz voltmetar, a u slučaju na Slici 1.b greška dolazi zbog toga
što voltmetar mjeri vrijednost napona na otporniku uvećanu za vrijednost
napona na ampermetru. Primjenom Omovog zakona, mjereći napon i struju određuje
se približna vrijednost nepoznate otpornosti uvećanu za vrijednost
napona na ampermetru. Primjenom Ohmovog zakona, mjereći napon i struju određuje
se približna vrijednost nepoznate otpornosti :
Tačna vrijednost
otpornosti pri mjerenju po shemi na Slici 1.a) iznosila bi:
a po shemi na
Slici 1.b iznosio bi:
Izračunavanjem greške mjerenja, može se zaključiti da shemu datu na Slici 1.a treba koristiti pri mjerenju otpornosti malih vrijednosti, dok shemu sa Slike 1.b treba koristiti pri mjerenju otpornosti velikih vrijednosti.
Mjerenje otpornosti metodom poređenja sastoji se u tome da se nepoznata otpornost otpornika određuje na osnovu poznate otpornosti otpornika – etalonskog otpornika i otklona voltmetra ili ampermetra, u zavisnosti od toga koristi li se serijski ili paralelni spoj. Ova metoda pogodna je za mjerenje otpornosti malih vrijednosti. Tačnost mjerenja povećava se ukoliko se vrijednosti otpornosti Rx i otpornosti etalonskog otpornika Rn malo razlikuju.
Ommetri su električni mjerni instrumenti kojima se
može direktno mjeriti nepoznata vrijednost otpornosti otpornika pri
jednosmjernoj struji. Uglavnom se izrađuju kao prenosni instrumenti klase
tačnosti 1.5 i 2.5. Koriste se za kontrolna mjerenja otpornosti otpornika u
području od 1[W] do nekoliko desetina megaoma.
Skala ommetra je
neravnomjerna, te najveći otklon kazaljke odgovara kada je , dok pokazivanje na početku skale, označeno sa µ , odgovara prekidu kola, tj. kada su
priključci otvoreni.
Prije početka svakog novog mjerenja ommetri treba da se podese, što predstavlja nedostatak ovih instrumenata.
Vitstonov most koristi se za pogonska i
laboratorijska mjerenja otpornosti srednjih i velikih vrijednosti. U granama mosta nalaze se otpornici otpornosti
R1, R2, R3 i otpornik nepoznate otpornosti , Slika 2.a. Kada
se postigne ravnoteža mosta, što se registrira na nul–indikatoru
(galvanometar), vrijednost nepoznate otpornosti iznosi:
Postoji i izvedba mosta sa mjernom žicom, Slika 2.b. Mjerenje se vrši tako da se klizni kontakt pomijera po mijernoj žici dok kazaljka galvanometra ne zauzme nulti položaj. U tom slučaju vrijednost nepoznate otpornosti iznosi:
Ravnoteža mosta ne zavisi od napona na mostu, ali je osjetljivost veća što je napon viši. Međutim, napon je ograničen sa strujom otpornosti otpornika mosta. Područje mjerenja mijenja se poredbenim otpornikom, koji je izrađen u više stepeni.
a po shemi na Slici 1.b iznosi: